…pogotovo ako je sol jadranska!

Čak i ako uključimo deserte u jednadžbu, malo je recepata koji ne traže zrno soli. Bez nje jelo gotovo da i nije jelo, toliko je sveprisutna i pristupačna da o njoj ni ne razmišljamo, no sol je od osvita civilizacije pa sve do industrijske revolucije bila pravi luksuzni komoditet, dragocjenost vrijedna svoje težine u zlatu, valuta u kojoj je stari Rim isplaćivao svoje vojnike – otud i salarium, odnosno na engleskom salary – a baš ovdje, na dalmatinskim obalama, krila se “zlatna žila” antičke i srednjevjekovne proizvodnje soli.

Najbolja na svijetu

Nisu stari Rimljani bili ludi. Današnje analize pokazuju da je jadranska sol po udjelu za zdravlje korisnih minerala i elemenata u tragovima među najkvalitetnijima na svijetu, a zbog bogatstva školjki koje su prirodni pročistači mora, jadranska morska voda ima najniži udio teških metala na čitavom Sredozemlju. Ukratko, s kvalitetom i hranjivošću jadranske morske soli mjeriti se – možda! – može samo himalajska.

Bremenita povijest soli

Potraga za solju traje gotovo otkad smo se kao vrsta osovili na stražnje noge. Zarana smo otkrili da uz pomoć soli možemo konzervirati svoje namirnice za teška, gladna vremena – sol je mogla značiti razliku između života i smrti pa smo je tražili u prirodi, rudarili u stijeni ili pak isušivati iz mora. Ne znamo točno kako su izgledale prve solane, ali znamo da su na jadranskoj obali te u kontinentalnoj Kini postojale još od doba neolitika. Najstarija europska solana, ona u Stonu na poluotoku Pelješcu, u pogonu je već četiri tisućljeća, kada su ovdje sol brali Iliri i stari Grci. Stonski plitki prirodni morski bazeni bogomdan su rudnik soli te su stari Rimljani oko njih podigli naselje Stagnum – u prijevodu, stajaća voda – i učinili ga najvažnijom farmom soli čitavog antičkog svijeta. Kad je Dubrovačka Republika u 14. stoljeću kupila poluotok Pelješac, ovdje je izgradila novi grad Ston, drugi najstariji planski grad u Europi, te ga opasala spektakularnim zidinama, najduljima u čitavoj Europi, sve kako bi što bolje zaštitila neprocjenjive stonske solane.

Hvala ti, more!

Stonu su, s naše strane Jadrana, uskoro u proizvodnji soli počeli parirati i konkurirati prvo još u antici Nin pa potom u ranom srednjem vijeku Pag, a ove tri solane opstale su sve do današnjih dana, darujući našim domaćinstvima i ugostiteljstvu najkvalitetniju sol koja se uopće može pronaći na našem planetu. Tko je jednom začinio pome cvijetom soli iz Stona, Nina ili Paga, potvrdit će nam da smo u pravu!